Freelance novinar i politički analitičar

Željko Ivanković

Željko Ivanković
Željko Ivanković novinarstvom se počeo baviti u prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća, u medijima za mlade Radio 101 i Studentski list te u nizu izdanja kuće Vjesnik kao lektor, redaktor, novinar i urednik. U tom razdoblju surađivao je s nizom domaćih i inozemnih medijskih kuća. Krajem 1992. godine postao je glavni urednik mjesečnika Banka u kojem je radio do kraja 2002. godine. U veleposlanstvima RH u Japanu (do rujna 2005. godine) i Australiji (do kolovoza 2009. godine) obavljao je dužnost ekonomskog savjetnika.

Doktorirao je filozofiju ekonomije na Australian National University u Canberri (Research School of Social Sciences), jednom od vodećih istraživačkih sveučilišta u svijetu, na temu teorije vlasništva. Sudjelovao je na nekolicini domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih konferencija te objavljivao radove u domaćim i inozemnim časopisima i publikacijama.

Na Digital Takeover konferenciju Željko Ivanković dolazi kao jedan od sudionika panela u čijem će fokusu biti digitalizacija Hrvatske. Digitalizacija kompletne državne uprave preduvjet je za digitalnu transformaciju poslovanja i društva u konačnici. Koliko je preduvjeta Hrvatska ostvarila i može li nositi epitet digitalizirane države? Ovaj proces nije sinonim za eliminaciju čekanja u redovima za izdavanje osobnih dokumenata i svih ostalih birokratskih priznanica za život i rad u Hrvatskoj – radi se o puno širem poduhvatu.

Tradicionalnim kompanijama kojima su dostupnost i kontakt s korisnikom konstanta i imperativ u poslovanju nužna je temeljna transformacija. Kompanije u kojima se na vrijeme probudila “digitalna svijest” prate potrebe tržišta, preuzimaju odgovornost i osim samog pružanja usluge preuzimaju na sebe ulogu kreatora budućnosti – unaprjeđuju procese, uvode inovacije i služe se novim tehnologijama.

Ivanković će se zajedno s ostalim panelistima osvrnuti na pitanja poput: U kojoj mjeri država pruža podršku kulturi proaktivne odgovornosti u poslovanju i povezuje li akademsku zajednicu s potrebama tržišta rada? Pruža li uvjete za ostvarivanje punog potencijala digitalnog društva, ulaže li u toliko potrebnu infrastrukturu ili pak i dalje nedostaje još pokoji papir?